• Autor
  • Saradnja
  • Kontakt
No Result
View All Result
Ћир | Lat
NESTVARNO, A STVARNO
  • HOME
  • JUNACI I JUNAKINJE
  • DOBROTVORI
  • NAŠE DRUŠTVO
  • NEPOZNATO O POZNATIMA
  • VESELE CRTICE
  • PRIČE IZ MOG ŽIVOTA
  • HOME
  • JUNACI I JUNAKINJE
  • DOBROTVORI
  • NAŠE DRUŠTVO
  • NEPOZNATO O POZNATIMA
  • VESELE CRTICE
  • PRIČE IZ MOG ŽIVOTA
No Result
View All Result
NESTVARNO,
A STVARNO
Ћир | Lat
Home NAŠE DRUŠTVO

Prvi beogradski tramvaji – za žive i mrtve

21/01/2020
Reading Time: 1 min read
0
Prvi beogradski tramvaji – za žive i mrtve
350
VIEWS
Share on FacebookTvituj

Jednog lepog jutra, s proleća 1892. godine, nekako odmah posle Uskrsa, pao je prvi udarac čeličnog pijuka u neravnu beogradsku kaldrmu turskog stila, i to po sred Ulice Kralja Milana.

Taj prvi zamah bio je vesnik početka velikih radova u prestonici – izgradnje beogradske varoške železnice – tramvaja. Već prvog oktobra iste godine, uz prisustvo mnogih građana i glavešina, mitropolit Mihailo osveštao je „vozove” koji su svečano pušteni u upotrebu. U početku je bilo dve linije Kalemegdan – Slavija; Slavija – Savsko pristanište. Tramvaje su vukli konji, a polazili su na svakih 11 minuta. Stanica nije bilo (sem početne i krajnje) tako da su putnici mogli da uđu ili izađu bilo gde i kada god požele. Ubrzo su puštene još dve linije Terazije – Novo groblje i kasnije čuvena „dvojka”.

Ukupna dužina prve četiri tramvajske pruge bila je 9,5 km, a po njima je klizilo brzinom od 5 do 7 km/h, četrnaest kola koja su pojedinačno imala kapacitet 30 – 40 putnika. Tramvajska konjska zaprega se nalazila u štali pored kafane „Šumadija”, a Mihailo Švandrok, tramvajski službenik, bio je zadužen da sa dva snažna konja, negde na srednini Nemanjinje, uskače u pomoć i uz strminu prema Slaviji pomaže izvlačenje kola.

Osim toga što su živi ljudi imali mogućnost da u posebnom – letnjem vagonu uživaju (fotografija u prilogu), Beograd je nudio i mrtvima vožnju na šinama do Novog groblja i to u specijalnom tamno-zelenom mrtvačkom tramvaju u kome se na sredini nalazilo postolje za kovčeg, a sa strane udobna sedišta za pokojnikovu porodicu i pratioce.

Iz edicije: Nestvarno, a stvarno

Next Post
Nebojša B. Vasiljević

Nebojša B. Vasiljević

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Preporučujemo

Samo jedan čovek je upecao svaku vrstu ribe

Samo jedan čovek je upecao svaku vrstu ribe

3 godine ago
Zvono koje i govori

Zvono koje i govori

2 godine ago

Popularno

  • „Gde ja stadoh — ti ćeš poći!”

    „Gde ja stadoh — ti ćeš poći!”

    0 shares
    Share 0 Tweet 0
  • „Mnogo ‘teo, mnogo započeo…”

    0 shares
    Share 0 Tweet 0
  • Branko Lalović – čovek koji je spustio Sunce na zemlju

    0 shares
    Share 0 Tweet 0
  • Kosta Glavinić – gradonačelnik koji je pošumljavao Beograd

    0 shares
    Share 0 Tweet 0
  • Prvi frižider u Beogradu

    45 shares
    Share 45 Tweet 0

Pratite naučni TV kanal

Mejl lista

Prijavite se na našu mejl listu.

Prijava

Kategorije

  • Uncategorized
  • VESELE CRTICE
  • DOBROTVORI
  • JUNACI I JUNAKINJE
  • NAJNOVIJE
  • NAŠE DRUŠTVO
  • NEPOZNATO O POZNATIMA
  • NESTVARNO
  • PRIČE IZ MOG ŽIVOTA

Linkovi

Narodna biblioteka Srbije

Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković”

Matica srpska

Arhiv Srbije

Istorijski arhiv Beograda

Biblioteka grada Beograda

Arhiv Jugoslavije

Arhiv Vojvodine

 

Ukratko o autoru

Nestvarno, a stvarno

Živojin Žika Petrović je strastveni sakupljač istorijskih crtica, a marljivim istraživanjem dokopao se očaravajućih podataka i preneo nam ih ne bi li se spasile iz čeljusti zaborava. Više o autoru...

No Result
View All Result
  • Home
  • JUNACI I JUNAKINJE
  • DOBROTVORI
  • NAŠE DRUŠTVO
  • NEPOZNATO O POZNATIMA
  • VESELE CRTICE
  • PRIČE IZ MOG ŽIVOTA
  • Autor
  • Saradnja
  • Kontakt

© 2023 JNews - Premium WordPress news & magazine theme by Jegtheme.