Ko je bio čovek, genijalni um, za koga se u stručnim krugovima i danas kaže da je prvi imao spreman dogovor sa Suncem?
Prof. dr Branislav Branko Lalović (1928-1988), nuklearni fizičar i solarista, nakon što je 1951. godine završio Elektrotehnički fakultet u Beogradu sa visokim ocenama, zaposlio se u Institutu „Boris Kidrič“ u Vinči u novoosnovanoj laboratoriji za nuklearnu fiziku. Kao izuzetno nadaren i inteligentan inženjer dobija stipendiju za magistarske i doktorske studije koje sa velikim uspehom i zapaženim rezultatima završava u Glazgovu, a postdoktorsku specijalizaciju u Torontu nakon čega se vraća na Institut u Vinči sa najsavremenijim saznanjima, ali i opremom, te postaje načelnik laboratorije za nuklearna istraživanja.
Inteligentan, inicijativan i ambiciozan Branko se nije mogao zadovoljiti samo laboratorijskim istraživačkim radom u oblasti nuklearne spektrometrije, iako je za to vreme objavio preko 40 naučnih radova koji su citirani u više od 80 međunarodnih publikacija, on je želeo mnogo više – da nauku približi privredi i da svoje bogato naučno iskustvo iskoristi za rešavanje privrednih problema. Kao veliki promoter nauke putem televizije, radio-stanica, domaćim savetovanjima i skupovima, a posebno kao priznati i cenjeni profesor i to na čak tri Univerziteta – prištinskom, niškom i beogradskom – angažuje se aktivno i na rešavanju važnih problema u industriji objavivši i izvestan broj patenata od kojih se neki i dan danas primenjuju.
U to vreme, početkom sedamdesetih godina prošlog veka, shvativši probelmatiku sa nuklearnim otpadom i opasnošću koje ta nauka sa sobom nosi, započinje njegov veliki interes za alternativne izvore energije. Posle uspešnih laboratorijskih eksperimenata sa raznim tipovima sunčevih prijemnika, on ubrzo postaje jedan od najpoznatijih eksperata za ovu oblast ne samo u našoj zemlji već i širom sveta. Prototipovi sunčevih prijemnika za proizvodnju tople vode ubrzo se pojavljuju u industrijskoj proizvodnji raznih domaćih preduzeća kao što su „Đuro Salaj“, „Jugoterm“ i dr.
Pored svega toga prof. dr Branko Lalović usmerava svoju energiju na novu oblast na našim prostorima, ali i u svetu, na pasivnu primenu sunčeve energije, popularno nazvanu „solarna arhitektura“. U ovoj oblasti on je pionir i to u pravom smislu te reči. Izdao je knjige: „Pasivna solarna arhitektura“ izdanje „Đuro Đaković“, Sarajevo 1985; „Nasušno sunce“, Nolit, Beograd, 1982; „Solarne kuće“ specijalno izdanje časopisa „Galaksija“, Beograd, 1982. kao i mnoge druge.
„Celokupna energija – talasi okeana, tok reka, vetar, kiša, grad, sneg – sve su to proizvodi Sunca. Mi čak upotrebljavamo flaširanu sunčevu energiju u obliku uglja i nafte, ali, ipak, rasipanje sunčeve energije još nije zaustavljeno.“
Okupivši oko sebe veliki broj ekoloških entuzijasta, građevinaca i arhitekata angažuje se na izradi projekta solarnih kuća. Među prvim zemljama na svetu, a zahvaljujući nesebičnom angažovanju i požrtvovanosti prof. dr Branislava Lalovića, u SFRJ počinju da niču takve konstrukcije i da postaju sve više popularne (oko hiljadu ih je napravljeno). Iz ove oblasti držao je i prve postdiplomske studije na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, a dobio je i pregršt nagrada kao i visoko međunarodno priznanje izborom u Evropski Komitet za pasivnu solarnu energiju.
Paralelno sa ovom aktivnošću počinje da se bavi problemima direktne konverzije sunčeve energije u električnu energiju. Orjentisao se prema najsavremenijim rešenjima koja su po njegovoj oceni bila i najperspektivnija i tako uvrstio SFRJ u sam vrh nauke iz ove oblasti – u pitanju su proučavanja i proizvodi na bazi ćelija od amorfnog silicijuma. Njegova želja je bila da se u SFRJ podignu fabrike za proizvodnju ovakvih ćelija i da se pokrenu energetska postrojenja na nivou nekoliko stotina kW. Tako je i došao na izvanrednu ideju da izradi sunčev prijemnik za proizvodnju električne i toplotne energije. Njegov prototip ovakvog prijemnika izazvao je ogromno interesovanje na međunarodnim skupovima i izložbama. Američka firma „Hronar“, koja je tih godina bila svetski lider u proizvodnji solarnih panoa od amorfnog silicijuma, uspostavlja, 1983. godine, usku saradnju sa prof. Lalovićem i nudi mu na raspolaganje svoje proizvodne kapacitet i stručno osoblje, a nakon njegovih rezultata ispitivanja i pronalaska konačnog rešenja, od strane te kuće, nagrađen je i najvišim priznanjem: „Zlatnom plaketom – solarni Oskar“.
Naprasno, kada je bio u najvećem naučnom naboju i u jeku popularnosti posebno među mnogobrojnim građanima, studentima ali i stručnoj javnosti koja je bila protiv izgradnji nuklearnih elektrana, prisilno je penzionisan 31.12.1985. godine od strane Instituta „Boris Kidrič“ u Vinči, a njegove reči povodom tog događaja odzvanjaju i danas:
„Dogodilo mi se da budem penzionisan u 57. godini života, što je jedinstveni slučaj u svetu da naučni savetnik, redovni profesor tri Univerziteta, čovek u punoj snazi, bude zvanično stavljen – van struke“.
„Nemam osećanje da činim čast civilizaciji idući u tako visoku tehnologiju kakvu traži nuklearna elektrana da bih, na kraju, učinio nešto tako jednostavno za šta je u stanju bio još pećinski čovek, tj. da bih zagrejao vodu kojom ću oprati ruke. Naprotiv.“
I pored toga što je nakon penzionisanja bio uskraćen mnogih resursa i pristupa laboratorijama, prof. dr Branislav Lalović je nastavio svoja istraživanja, a sve u sopstvenoj režiji i ličnim sredstvima, te zbog svog ogromnog uspeha na polju Sunčeve energije kao i neumornog rada na popularizaciji iste, decembra 1987. godine dobija visoko jugoslovensko odlikovanje za svoj rad, prestižnu nagradu „Eureka“, koju mu je jednoglasno dodelilo Udruženje novinara Jugoslavije.
Prof. dr Branislav Branko Lalović, na vrhuncu svoje naučne i medijske moći, kada je napunio pedeset devet godina, iznenadno oboleva od galopirajuće leukemije, a nedugo zatim, 23.10.1988. godine, umire u Beogradu.
„Tehnološki i industrijski razvoj tokom 20. veka izazvao je takve ekološke poremećaje i narušio ekosistem, da će biti potrebna sva saznanja i naučni potencijali 21. veka da se saniraju greške iz prethodnog stoleća“
Njegova harizma, naučni rezultati, razni patenti i praktična rešenja, istrajnost u promociji nauke a posebno požrtvovanost u istraživanju sunčeve energije, jasan i razumljiv jezik kojim je govorio, držao tribine i predavanja širom SFRJ i sveta, oblikovalo ga je u ekološkog korifeja, solaristu svetskog glasa, rodonačelnika primene korišćenja solarne energije u arhitekturi i razvoja solarne tehnologije u domaćim i svetskim okvirima, ikonu neumornog borca protiv zagađenja čovekove okoline, očuvanja prirode, najvećeg pobornika obnoviljivih izvora energije i čoveka koji je bio najbliži Suncu.
Napomena: Stručna biografija prof. dr Branislava Lalovića se nalazi ovde
Genijalno!
Maestralnoo!! Veliki covek iz velike porodice!! Bravo Zile!!!
Slušao sam njegova izlaganja na tv Ex Juge, kada je ova tema primene solarne energije, bila u povoju, a današnji „stručnjaci“ u okviru očuvanja životne sredine, treba da uzmu Lalovićeve knjige, pročitaju i nešto nauče i primene u praksi, kako bi sprečili prekomernu smrtnost od zagađujućeg vazduha 🙏
Srpski Carl Sagan.
U mom gradu ima jedna kuca sagradjena po njegovom planu. Znam da je imao oko pet razlicitih planova za kuce, i sve su bile dobre.
Još i danas čuvam „Solarne kuće “ u izdanju „Galaksije “ . Bio je decenijama ispred svog vremena i zbog toga je morao otići. 🙁
Ovaj genijalni i divni čovek je samo jedan od desetina hiljada građana Srbije iza čijeg uništenja stoje „Balkanski špijuni“. UDBA decenijama, zlikovačkom podmuklošću razara Srbiju. I stvorila je u Srbiji većinu, većinu zlih, vaspitno i obrazovno zapuštenih marioneta i bandita svih psihološki profila spremnih na najgnusnija dela. Zato ni posle pet decenija građani Srbije ne znaju ko je ideolog i inicijator odluke za profesorov odlazak u penziju. Taj postupak ga je oterao u smrt razorivši mu imuni sistem. Dozvolili smo da nam državu vode bande kriminalnih kukavica kojima je jedini cilj i zadatak da nas opljačkaju i unište!
Pod hitno otvoriti arhive tajnih službi bivše SFRJ. Političari da se ne plaše jer oni nisu bitni, bitno je da se „curenje“ naučnih dostignuća eminentnih naučnika tog doba zaustavi. Ovo smo dužni prvenstveno pokoljenjima koja dolaze a potom precima i samima sebi!
Shvatio je da je korišćenje atomske energije na primitivan način cepanjem atoma i pokretanjem lančanih reakcija poguban za opstanak planete i života na njoj. Proizvodnja atomskih bombi,goriva,oružja je smrt za planetu . Eto možda odgovora zašto je udaljen a i Marija Kiri sa kojom je radio Pavle Savić je umrla od posledica zračenja. Vinča čija je lokacija nadomak Beograda na mestu jedne od kolevki poslepotopne civilizacije ove planete je “crnohumorna” lokacija. Opasno mesto danas , na mestu istoriske obnove civilizacije ove planete posle velike kataklizme koja je prouzrokovana možda tim istim nasilnim i primitivnim igrama cepanja atoma prapraistoriskih naučnika radi dobijanja “malo tople vode”! Neko u praprapotopnoj istiriji je bio protiv pa su ga udaljili a onda su se svi podavili . Sve u kosmosu je kružno pa i tok vremena -izgleda!
prof dr Branko Lalovic mi je otvorio oči kada sam imao petnaestak godina. Znao sam da ce solarna energija biti dominantna jednog dana kada kapitalisti potroše sve resurse nafte, uglja i gasa na zemlji. Oni će hteti da budu monopolisti i u toj tehnologiji ali su zaboravili da su Srbi u toj branši bili njima uz ramena ako ne i ispred njih dva koraka zahvaljujući našem Branku, našem geniju na solarnom polju energetike.
Poštovani, hvala Vam na komentaru i srdačan pozdrav!
Obožavao sam da svojevremeno čitam njegove i tekstove Ajdačića u Galaksiji. Čovek je stvarno bio ispred svoga vremena. Ja sam tada bio maloletan i nisam znao to i vezi njegovog penzionisanja. Mi smo majstori da upropastimo ono najvrednije što imamo. Tekst vam je odličan.
Poštovani, hvala Vam na komentaru! Srdačan pozdrav!
Bio je moj profesor na PMF grupa fizika. Divan predavac. Ima profesora i njegovih ucenika, koji su sada takogje profesori i koji su sa njim saradjivali na izradi solarnih panela u Ei i Djuro Salaju.
Zelim da saznam jos vise o ovom genijlnom coveku…mozete li mi napisati gde fa istrazujem I sto da citam…hvala I pozdrav iz Makedonije
Poštovana, hvala Vam na komentaru. Upravo je izašla knjiga Ratnik sunca o profesoru Laloviću u izdanju Lagune iz Beograda. Link u prilogu…: https://www.laguna.rs/n5434_knjiga_ratnik_sunca_laguna.html
Licno sam znala profesora Lalovića,
bio je skroman i drag čovek. Upoznala sam ga u Kruševcu, kao dete i poslednji susret
sa njim bio je godinu dana pre njegove smrti. Kod njih u Zmaja od Noćaja uvek sam bila dobrodošla, iako sam od njih bila mlađa 20 godina. Jako me je potresla njegova smrt, jer je prerano otišao a i Srbija je tada izgubila naučnika i čoveka koji se pojavljuje jednom u 100 godina. Pročitala sam vašu knjigu, jer sam privatno bila vezana za njih (Ljubicu i Branu) i dosta toga saznala o njemu. O njemu i njegovom doprinosu nauci sve više će se govoriti u budućnosti a Srbi će valjda shvatiti, ali uvek kasno, koga su imali.
Draga Vera, hvala Vam puno na komentaru koji me izuzetno obradovao! Želim da Vam kažem da je upravo u toku produkcija dokumemtarnog filma Ratnik sunca, a koji uz pomoć sjajnih kolega i saradnika produciram, te se nadam da ćete sledeće godine imati priliku da ga i gledate. Veliki pozdrav i hvala puno!