Prvi amonijačni kompresor u Beogradu („frižider“) ugrađen je 1895. godine u pivari Đorđa Vajferta. To je bio proizvod marke „Linde“, kapaciteta 52 KW.
Kao posledica razvijene industrije mesa, koja svoj početak beleži 1845. godine, kada je trgovac Franjo Šozen osnovao u Beogradu pogon za proizvodnju i preradu mesa, Srbija je 1896. godine imala čak 20 „izotermičkih“ vagona za transport mesa, a već 1898. je puštena u rad i prva hladnjača u Srpskom klaničnom društvu u Beogradu. Hladnjača je imala dva amonijačna kampresora kapaciteta od oko 250 KW. Hlađenje je bilo slanom vodom i rashlađenim vazduhom, a u klanici je bilo pet hladnjača korisne površine od 886 m2, sa mogućnošću održavanja temperature u njima od +2 do + 6 °C.
Ovo rashladno postrojenje je služilo i za proizvodnju 20 tona leda dnevno, a rashlađeno meso se koristilo za lokalnu potrošnju u gradu, kao i za izvoz u Englesku, Francusku, Austriju, pa čak i u Afriku.
